Naila Čaušević

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

FOTO: Bajramsko druženje u naselju Voljice

Članovi Udruženja „Zdrava malina" Gornji Vakuf- Uskoplje uspješno su realizovali projekat postavljanja još jednog šadrvana, ovaj put  u blizini džamije u naselju Voljice. Sredstva za ovaj projekat su obezbijedili brojni sponzori i poduzetnici iz Gornjeg Vakufa- Uskoplja i Bugojna. Šadrvan je vrlo brzo postao najprivlačnije mjesto za okupljanja mještana, pa su mještanke došle na ideju da tu organizuju malo druženje povodom Kurban- bajrama. One su tom prilikom  obezbijedile sok, kafu i kolače za sve koji su prisustvovali bajram- namazu u ovom džematu. S obzirom na ubrzani tempo života i posjetu brojnih mještana koji žive i rade u dijaspori, a u ovo naselje dolaze na bajram- namaz, ovo je bila idealna prilika da se svi na jednom mjestu vide i zajedno provedu bajramsko jutro.

Ispred Udruženja „Zdrava malina“ Gornji Vakuf- Uskoplje su se zahvalili svim sponzorima  koji su na bilo koji način pomogli ovaj projekat, te su na taj način doprinijeli uređenju lokalne zajednice.

-              Ministarstvo vodoprivrede, poljoprivrede i šumartstva SBK
-              Općina Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Rudnik uglja „Gračanica“
-              JKP „Radovina“ Gornji Vakuf- Uskoplje
-              VIK Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Mesnica Muminović
-              Mesnica Mujić
-              Ingrup doo Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Aureus doo Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Rose-wood doo Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Universa- Haen doo Bugojno
-              Dadić promet doo Bugojno
-              Stomatološka ordinacija DentIn Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Obrt „Šehić“ Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Tehnika doo Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Pizzeria „Blitz“ Gornji Vakuf- Uskoplje
-              Trgovina „Tihak“ Duratbegović Dolac
-              Rasadnik „Freš“ Duratbegović Dolac

Bajramska priča porodice Bajraktarević iz Gornjeg Vakufa

U Gornjem Vakufu živi četveročlana porodica Bajraktarević, čiji članovi  željno iščekuju Kurban- bajram i njeguju posebne običaje za ovaj praznik. Djevojčice Emina i Milada nestrpljivo iščekuju dolazak oca sa bajram- namaza, jer znaju da tek tada nastupa Bajram. Sedmogodišnja Emina  rado pomaže majci Dženani  u laganijim poslovima tokom pripreme za Bajram.

- Kurban-bajram se u mojoj porodici dočekuje sa posebnom radošću i posebnim pripremama. Desetak dana prije se uredi kuća i avlija, a potom se obiđu mezarja i urede se dodatno. Na par dana prije spremaju se jela koja su karakteristična za obilježavanje ovog muslimanskog praznika. U čišćenju kuće i avlije uključeni su svi,  a u pripremi jela učestvuju svi ženski članovi porodice. I sve odiše mirom i čistoćom. I nekim posebnim veseljem- kaže Dženana, koja radi kao profesorica bosanskog jezika i književnosti u Elči- pašinoj medresi u Travniku.

Običaj je da se dan prije ovog praznika posti, navečer se okupaju djeca, a ujutro prije odlaska na sabah-namaz odrasli, uz obavezno novo odijelo. Za ručak se po običaju pored ostalih jela sprema i jelo od kurbanskog mesa za ukućane, a kurbansko meso (kurbane) dijele djeca komšijama bez obzira koje su nacionalnosti. Onaj koji prima kurban obično djeci daruje nešto od slatkiša zauzvrat.

- Ono što posebno ističem i učim svoju djecu jeste običaj da starijima čestitaju Bajram, tako što im poljube ruku i prislone je na čelo što starijim osobama čini posebnu čast. Za djecu je između ostalog i neizostavna bajram-banka kojoj se raduju i željno je očekuju- dodaje Bajraktarević.

Jedan od običaja koji su ostali na ovom području  je i da se muški članovi porodice vrate sa bajram-namaza kući drugim putem. U komšiluku se obilaze prvo starije, pa mlađe osobe. Drugi dan Bajrama muški članovi porodice obilaze mezarja, dok  žene obično prouče jasin za duše umrlih.

- Koliko me sjećanje služi nekad je postojao i "ženski bajram" koji je obično bio četvrti dan, ali od toga je danas ostalo samo sjećanje usljed užurbanog života. Običaj koji se veže za Kurban-bajram jeste i da se pomire oni koji su u svađi jer smo svi jednaki pred Bogom što je i simbolika ihrama naših hadžija. To bi i bila moja poruka Bajrama, da svaki čovjek postavi sebe kao mjeru odnosa prema drugome, da želi drugom ono što želi samom sebi, ne promišlja o drugom ono što ne bi promišljao o sebi, da bude oslonac drugom, jer će i drugi biti oslonac tebi, oprašta čak i onima koju su mu uvredu i nepravdu učinili- završava priču Bajraktarević čestitajući Bajram svima koji ga smatraju svojim praznikom.

U gornjevakufskoj porodici Manjgić 100 godina prenose tradiciju kovačkog zanata

Amir Manjgić iz Gornjeg Vakufa njeguje stogodišnju tradiciju svoje porodice, a to je kovački zanat. Ovaj zanat se u porodici Manjgić prenosi s oca na sina više od 100 godina. Amir će tradiciju prenijeti na sina Amera, koji već duže vrijeme radi s njim u kovačnici.

Želje kupca

- Moj sin Amer radi sa mnom u kovačnici, a doći će nam još jedan radnik. Imam pedeset godina, a od završetka rata sam preuzeo kovačnicu od svog oca. Kroz godine rada sam imao brojne šegrte koji su izučavali ovaj zanat, ali mislim da su svi otišli u inozemstvo u potrazi za bolje plaćenim poslom - kaže Manjgić.

U njegovoj kovačnici se, osim klasičnih kovačkih poslova, odnedavno izrađuju i kovane ograde različitog oblika i dizajna. Ističe da radi po želji kupca, neke su težeg, neke lakšeg dizajna. Navodi kako mu je žao što više nema zainteresiranih za izučavanje ovog zanata, jer se od tog posla može fino živjeti.

Obuke učenika

- Prije je u našem gradu bila škola za ovaj zanat, a profesori su dovodili svoje učenike da se obučavaju. Sad više nema tih profesora, pa više ni učenici ne dolaze na obuku. Volio bih da mi dođu da ih obučim, jer uz ovaj posao mogu fino živjeti ako žele raditi - dodaje Manjgić.

Avaz.ba

FOTO: Rasadnik ukrasnog drveća 'Freš' u Duratbegović Docu

Mahir Delibašić je diplomirani inžinjer hortikulture, koji je 2008. godine diplomirao, a nakon toga i pokrenuo rasadnik ukrasnog drveća. Iako je početak bio težak, što zbog investicija, što zbog nedovoljnog iskustva, Rasadnik "Freš" je stvorio utabanu stazu ka uspjehu i važi kao brend na području gornjevrbaske doline.

Mahir je odrastao u Kaknju, ali nakon završenog fakulteta dolazi  u rodno mjesto svoje majke, u Duratbegović Dolac, selo smješteno pored magistralnog puta Bugojno- Gornji Vakuf/Uskoplje. Na porodičnom imanju počinje uzgajati sadnice ukrasnog drveća.

Najveći problem - dug period za prvu prodaju

"Nakon što sam diplomirao, došao sam ovdje i odlučio da naučeno sprovedem u praksi. Ispostavilo se da je to bio pravi pogodak. Prošao sam puno mukotrpnog rada i godine iščekivanja do prve prodane sadnice, čuo puno demotivirajućih priča i na kraju dokazao da se sve ovo isplatilo", započinje ovu pozitivnu priču Mahir.

Mahir sada ima rasadnik na površini od 18 dunuma i stalno proširuje ponudu svojih proizvoda i usluga. Uz svoje roditelje, koji mu i dalje pružaju nesebičnu podršku, zapošljava još tri stalna radnika u rasadniku, dok u sezoni zapošljava još sezonskih radnika, u zavisnosti od potrebe. U ponudi ima razne vrste tuja, šimšira, brezu, javor, juniperuse, lipe, različite vrste autohtonih vrsta, johu, oskrušu, žalosnu vrbu, bijeli i crni dud, itd.

"Da bi se proizvela sadnica, obično je potrebno duže vremena, a to varira od vrste. Minimalan period da bi se sadnica proizvela za prodaju je tri godine, a za većinu vrsta je potreban period od pet godina. Najveći problem za početnika je upravo taj dugi period za prvu prodaju. Potrebna je velika investicija. Meni je, recimo, trebalo desetak hiljada maraka godišnje, i da nisam imao podršku svoj dajdže koje me pomagao i moralno i finansijski, ja ne bih izdržao", dodaje Mahir.

Mahir Delibašić: Ljudi bježe od motike i poljoprivrede

Za uzgajivače ukrasnog drveća i grmlja nisu predviđeni poticaji od države, a dug period uzgoja zahtjeva velike investicije i dug period čekanja do prve prodaje itekako otežavaju početak i motivaciju proizvođačima. Mahir nam je rekao da je teško naći i radnu snagu, jer ljudi bježe od motike i poljoprivrede.

"Da nije bilo psihičke podrške moje porodice, ja bih kao mlad inžinjer odustao već na početku. Ali oni su me podržavali i gurali dalje, tako da sam izdržao. Bitno je napomenuti da mi nemamo podršku države kroz poticaje, kao što je slučaj sa uzgajivačima voća i povrća. Nudio sam ja i poljoprivrednim apotekama i uvoznicima ukrasnog drveća svoje sadnice, ali nisu me podržali, vole kupiti uvozno nego domaće", zaključuje Mahir.

Rasadnik "Freš" u svojoj ponudi ima ukrasno drveće i grmlje za svačiji ukus, a za one koji ne vole motiku ili nisu u mogućnosti da održavaju svoj vrt, nude i usluge sadnje i održavanja vrta i ukrasnog grmlja.

Agroklub.ba

FOTO/VIDEO: Otvorena novoizgrađena džamija u Uzričju

U gornjovakufskom naselju Uzričje, koje je u proteklom ratu potpuno porušeno i raseljeno, svečano je otvorena novoizgrađena džamija.

Ova džamija je nekada davno izgrađena, pa je porušena u Drugom svjetskom ratu, ponovo je izgrađena, da bi bila ponovo porušena u posljednjem ratu, kada je i cijelo naselje sravnjeno sa zemljom.

Mještani i brojni prisutni gosti nisu krili svoju sreću i oduševljenje povodom ovog događaja, jer tek sada smatraju svoj povratak potpunim.

Veliku pažnju i trud su posvetili potrebi da ugoste i dočekaju sve goste pa su svima osigurali hranu i piće. Među prisutnim gostima je bio i muftija travnički Ahmed ef. Adilović, koji nam je dao više informacija o samoj izgradnji džamije.

- Sredstva za ovu džamiju je donirala jedna sestra iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je željela ostati anonimna, pa je mi poznajemo samo pod pseudonimom Umu Muhamed (Majka Muhameda). Ona je bila prisutna i na samom otvorenju, otključala je vrata džamije i svečano ju otvorila za klanjanje namaza. Osim ove donacije, određena sredstva su donirali i mještani Uzričja, te cijele općine Gornji Vakuf. Presretni smo što je ova džamija otvorena i što je mještanima ovog naselja omogućeno da čuju ezan i obavljaju namaz u Uzričju - kazao je muftija travnički.

FOTO: Mještani naselja Dražev Dolac ne odustaju od uzgoja kupusa

Gornjevakufsko naselje Dražev Dolac je od davnina poznato po uzgoju i prodaju kupusa. Poslije prve kiše u junu, polje je načičkano ljudima koji sade kupus na njivi, a u jesen se postavljaju improvizirani štandovi pored magistrale, na kojima mještani prodaju kupus u vrećama

Moje rodno selo Dražev Dolac, od davnina je poznato po uzgoju i proizvodnji kupusa. S prvom kišom u junu, po cijelom draževskom polju se može vidjeti na desetine ljudi kako sade kupus. Tako je i ove godine, čekala se kiša da se krene sa sadnjom kupusa, i evo ga, za par dana cijelo polje je zasađeno kupusom.

Prethodnih godina se većina mještana počela baviti i uzgojem maline, pa je smanjila količinu kupusa. Međutim, kako je cijena maline oslabila, tako su se i plantaže maline smanjile, a polja pod kupusom povećala. Ono što je sigurno, uvijek se nešto sadi, mještani Dražev Doca ne dopuštaju da zemlja bude prazna.

Šta poslije malina? Pa kupus.

Admira Muratspahić sadi 13,5 dunuma kupusa ove godine, a uz to ima i jedan dunum malina. Na svoju djecu prenosi ljubav prema zemlji i poljoprivredi, pa ih vodi sa sobom na njivu, oni se igraju dok ona radi. Smatra da će gledajući nju kako radi i oni zavoljeti sve to.

"Kupus je tradicija ovog sela, i većina mještana ga sadi. Nekoliko porodica se bilo opredjelilo za malinu, pa su smanjili kupus, a sad opet vade maline, pa sade kupus. Ljudi se bore, ne daju da im zemlja bude prazna, pa sade šta im donosi više zarade. I ja sam imala tri dunuma malina, sad imam samo jedan, ali zato se posvetim više kupusu. Kad dođe vrijeme za berbu kupusa, ja zakupim još nekoliko njiva, pa i to posječem i prodam. Prošle godine sam prodala preko 20 hiljada vreća kupusa", kaže Admira.

Za sve one koji strahuju šta poslije malina, i šta se može posaditi, Muamer Čaušević iz gornjevakufskog naselja Voljice, predlaže sadnju kupusa.

Većina mještana je poljoprivredno orijentisana

"Prošle godine sam iskorijenio oko dunum malina sorte Vilamet i ove godine sam na tom mjestu zasadio kupus. Prije toga sam par puta prefrezao zemlju i očistio od korijena maline. Iako je vegetacija odavno krenula, od malina nema ni traga, samo kupus i obični korov", kaže Muamer.

Edina Muratspahić iz Dražev Doca uzgaja kupus već više od 15 godina, od kada se udajom doselila u ovo selo. Vremenom je zasadila i maline, a sada zajedno sa mužem i troje djece uzgaja dunum maline i dva dunuma kupusa, a ima i predivan ružičnjak u dvorištu.

"Živjeti u Dražev Docu, biti okružen ovakvim divnim parcelama, a ne baviti se poljoprivredom, nekako ne ide jedno s drugom. Većina mještana je poljoprivredno orijentisana, iako imaju stalni posao, pa tako i moja porodica. Sadimo kupus, imamo maline, preko ljeta beremo i borovnice, koje prodajemo. Smatram da trebamo iskoristiti sve što nam priroda pruža, naravno, vodeći računa da i mi ne naudimo prirodi. Mene zemlja osvježava i volim raditi na njivi i u cvijeću, da ne spominjem prednost hrane koju sami uzgojimo, znajući način na koji je proizvedena."

Poljoprivrednici nisu zaštićeni

Razgovarajući sa Edinom, dotakle smo se i teme prodaje kupusa, te gdje će ga prodavati i po kojoj cijeni. I onda nastupa ta negativna, tamna strana poljoprivrede u Bosni i Hercegovini, neizvjesnost i nepostojanje zaštite proizvođača.

"Svjesna sam ja činjenice da je poljoprivreda riskantna, da sadimo i radimo u neizvjesno, ne znajući ni kolika će biti cijena, ni da li ćemo prodati kupus, ali isto znam da ako ne posadimo nećemo ništa zaraditi sigurno. Nažalost, poljoprivrednici nisu zaštićeni, niti podržani, poticaji za proizvodnju su pojam, a za kupus pogotovo, jer treba imati potpisan ugovor sa otkupljivačem, a većina nas to nema, jer kupus prodajemo na malo, tu pored ceste, na pijaci ili poznanicima", zaključuje Edina.

Agroklub.ba

Mualima Edina Hodžić nizanjem perli pravi ukrase i stolnjake

Edina Hodžić se prije godinu s porodicom doselila u gornjovakufsko naselje Boljkovac, gdje je njen suprug Ibrahim preuzeo dužnost imama. 

Širi znanje 

Ova 29-godišnja majka troje djece oduševila je mještanke svojim umijećem pravljenja ukrasa i stolnjaka od perli. Dvije žene je podučila pravljenju ukrasa te sad rade samostalno i one također prodaju ukrase.

- Otkad znam za sebe, pravila sam razne stvarčice, naročito nakit za sebe i drugarice. Međutim, igrom slučaja, dok sam listala i posjećivala stranice na Facebooku, saznala sam za ovu metodu izrade stolnjaka od perli - kaže mualima Hodžić.

Dodaje da uz troje djece ima brojne obaveze pa se može prepustiti nizanju perli i kada djeca utonu u san. Prije tri godine je na Facebooku napravila stranicu na kojoj je postavila fotografije proizvoda.

Stižu narudžbe

- Ubrzo su počele stizati narudžbe iz svih gradova BiH, a potom i drugih država. Svoju maštovitost i vještinu pretvorila sam u biznis. Smirenost ruku, preciznost prstiju, ali i velika ljubav potrebni su da bi se napravili stolnjak i broš. Moji radovi postaju sve popularniji, pa su i narudžbe veće, za sada stižem sve isporučiti, ali ne bježim ni od proširenja posla - zaključuje Hodžić.

Avaz.ba

FOTO: Očišćeno korito rijeke Voljišnice u naselju Voljice

Projekat „Čišćenje korita rijeke Voljišnice“, koji je finansiralo Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBK, a realizavalo Udruženje građana „Zdrava malina“ Gornji Vakuf- Uskoplje je u završnoj fazi uz veliku podršku Općine Gornji Vakuf- Uskoplje.

- Očišćeno je i prošireno korito rijeke Voljišnice u dužini od jednog kilometra, a u istoj dužini je urađeno proširenje lokalnog puta koji vodi do naselja Voljice. Postavljen je šadrvan na raskrnici Gaj- Osredak- Voljice, zatrpane su brojne divlje deponije uz rijeku Voljišnicu. Postavljene su table sa upozorenjem zabrane bacanja smeća i zabrane ribolova, jer je rijeka Voljišnica prirodno mrijestilište, koje smo dobili od Sportskog ribolovnog društva „Vrbas“. Urađena su dva podvodna propusta , na kritičnim mjestima je dovezen nasip koji nam je omogućila firma „Izgradnja Tojaga“ Mostar, te su zatrpane rupe i poravnato područje oko lokalnog puta. Uz rijeku smo zasadili i 15 stabala breze.  Zbog brojnih poziva, na teren je izlazio i komunalni inspektor koji je utvrdio da su sve radnje opravdane , korisne  i prema propisima. Dodao je da će ubuduće sankcionisati svako bacanje smeća u rijeku i zagađivanje okoliša. Ovim putem želimo da uputimo apel mještanima sa ovog područja, da čuvaju okoliš, ne bacaju smeće i otpad u rijeku. Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ovaj projeka što kvalitetnije realizuje, a naročito upravi firme „Srednjobosanske šume, koja nam je besplatno ustupila svoje mašine i kamione - saopšteno je iz Udruženja „Zdrava malina“ Gornji Vakuf- Uskoplje.

FOTO: Čila Zorad, Mađarica koja brine o cvijeću u Gradskom parku u Gornjem Vakufu

Čila Zorad je Mađarica, koja je prije 19 godina zajedno sa suprugom doselila iz Vojvodine u Gornji Vakuf-Uskoplje u potrazi za sezonskim poslom. Nakon jedne sezone, ova sredina im se jako svidjela pa su odlučili ostati. Već pet godina se bavi izradom cvjetnih aranžmana i ikebana, uzgaja cvijeće za prodaju, te oblikuje žive ograde i grmlje.

S obzirom na to da su javne površine u Gornjem Vakufu-Uskoplju bile zapuštene, a žive ograde podivljale, Čili je to prije pet godina jako zasmetalo, pa je otišla u JKP Radovina i tražila dozvolu da ona uredi to područje.

"Pitala sam direktora javnog preduzeća, da li mogu ja da zasadim cvijeće i oblikujem grmlje i drveće, tražila sam od njega samo da mi obezbijedi sadnice cvijeća, ostalo ću sve sama. Nevoljko je pristao na to, ali kada je vidio kako sam uradila dao mi je i simboličnu naknadu. Ono što je meni važnije je da se ta naknada povećavala, a sad smo potpisali i ugovor o održavanju parkova", kaže Čila.

Cijelu godinu radi oko cvijeća

Čila radi na održavanju javnih površina od aprila do septembra, s tim što uređuje i privatna dvorišta po pozivu, zatim priprema cvjetne aranžmane za praznik Svi sveti, pa za Božić, a onda radi pripreme ikebana i cvijeća za Dan žena i vijence za Uskrs. Tako da ona radi sa cvijećem tokom cijele godine, i uživa u tom poslu. Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodi na njivi, koju joj je crkva dala na korištenje, gdje sad krompir, paradajz i ostalo povrće za vlastite potrebe. Po narudžbi radi bukete i aranžmane i mimo praznika.

"Jako mi se sviđa ova sredina, nedavno smo dobili i državaljanstvo, želimo ovdje ostati i kupiti kuću. U posao sa održavanjem parkova sam krenula iz želje da bude ljepše, nisam očekivala nikakav novac, mada je fino što imam i naknadu za rad. Rado bih održavala još parkova i u drugim općinama, posebna draž su mi žive ograde, koje uživam oblikovati. Radim i privatno kada me pozovu, nekoliko zapuštenih vrtova sam pretvorila u male rajske bašte", dodaje Čila.

U pripremi je i Facebook stranica

U pripremi je i njena Facebook stranica, a svi zainteresovani koji žele njene usluge i aranžmane, mogu je kontaktirati na njen Facebook račun Čila Zorad. Dodaje da bi vrlo rado proširila posao i uzgajala više cvijeća, ali brine je što nema adekvatan prostor, ni vlastitu kuću. Kada jednom kupi kuću, planira napraviti veliki vrt i prostor za uzgoj cvijeća za prodaju.

N. Čaušević/Agroklub.ba

Imamska porodica Zorlak u Duratbegović Docu: Sa bajramskom radošću se ne može mjeriti ni jedna druga

Hadžira i Izet Zorlak su prije više od dvadeset godina iz Goražda doselili u gornjevakufsko naselje Duratbegović Dolac, gdje su smješteni u imamskoj kući i obavljaju dužnosti imama i mualime. U ovom mjestu su doživjeli namljepše dane, odgajajući svoje dvije kćerke i sina, koji su vremenom napustili porodično gnijezdo i osnovali svoje porodice. Najmlađa kćerka Amila studira u Sarajevu, pa je i ona odsutna od kuće. Iako porodica Zorlak žali za ramazanom, i ramazanskim ljepotama koje su na izmaku, neizmjerno se vesele Bajramu i okupljanju njihove djece i unučadi.

- Bajrami se u mojoj porodici doživljavaju na najljepši način. Sretni smo što dolazi Bajram,  ali  i pomalo tužni što odlazi ramazan i ramazanske ljepote. Prije Bajrama obavezno je da se udijele sadekatul fitr i zekat, a onda se krene sa čišćenjem kuće i avlije. Dan prije se pripremaju raznovrsna tradicionalna slatka i slana jela, tako da se na Bajram sjedi i uživa sa porodicom i prijateljima- pojašnjava nam Hadžira pripreme za Bajram.

S obzirom da efendija Izet rano odlazi u džamiju, Hadžira kaže da joj je najljepše iščekivanje da dođe i da jedno drugom čestitaju Bajram. Onda uslijede čestitke sa porodicom i prijateljima, i dolasci njihove djece.

- Posebna priprema za Bajram je kupanje, čišćenje i peglanje bajramskih odijela, da praznik dočekamo u najljepšem izdanju. Na Bajram nam  dolaze djeca i unučad, i posebno smo tad ushićeni. Kupuju se bajramluci, a unučadima bajramski paketići. Djeci tradicionalni bajramluk dajemo u novcu. U našem džematu djeca idu od kuće do kuće,i dijele im se bomboni i slatkiši. Obučeni su u nova odijela, sređeni, dotjerani, veseli i sretni. Najljepši dio i najveće ushićenje je bajramska čestitka. Nakon što moj efendija stigne iz džamije slijedi bajramsko čestitanje, pijemo bajramsku kahvu uz bajramsku baklavu. Praktikujem da svakog Bajrama bude baklava,a bude i drugih kolača. Tradicionalno pratimo bajramski prijenos  na televiziji , zatim se sjedi i u krugu porodice podijeli  bajramska radost- kaže mualima  Zorlak.

- Posebnost doživljaja Bajrama je radost sto smo uspjeli ispostiti mubarek mjesec ramazan, što smo bili u prilici okušati snagu svoje volje i pobijediti svoj nefs, koji vodi požudi za hranom i vodom. Bili smo u stanju i pokazati tijelu da su duša i razum to što njime upravlja,  a  ne strast. Bajram ruši sve barijere i približava muslimane jedne drugima zato ga s radošću dočekujemo. U našoj radosti ne zaboravljamo  ni naše šehide. Drugi dan Ramazanskog bajrama je Dan šehida, a u dovama se sjećamo i svojih umrlih. Bajramska sofra je posebna priča, no nije sve u punim stolovima. Naša sreća je u iščekivanju djece i želji da ih ugostimo. Osjećaj zadovoljstva i sreće na bajramsko jutro ne može se opisati- dodaje Izet efendija.

Priključi se za RSS feed