FOTO: Rasadnik ukrasnog drveća 'Freš' u Duratbegović Docu

Mahir Delibašić je diplomirani inžinjer hortikulture, koji je 2008. godine diplomirao, a nakon toga i pokrenuo rasadnik ukrasnog drveća. Iako je početak bio težak, što zbog investicija, što zbog nedovoljnog iskustva, Rasadnik "Freš" je stvorio utabanu stazu ka uspjehu i važi kao brend na području gornjevrbaske doline.

Mahir je odrastao u Kaknju, ali nakon završenog fakulteta dolazi  u rodno mjesto svoje majke, u Duratbegović Dolac, selo smješteno pored magistralnog puta Bugojno- Gornji Vakuf/Uskoplje. Na porodičnom imanju počinje uzgajati sadnice ukrasnog drveća.

Najveći problem - dug period za prvu prodaju

"Nakon što sam diplomirao, došao sam ovdje i odlučio da naučeno sprovedem u praksi. Ispostavilo se da je to bio pravi pogodak. Prošao sam puno mukotrpnog rada i godine iščekivanja do prve prodane sadnice, čuo puno demotivirajućih priča i na kraju dokazao da se sve ovo isplatilo", započinje ovu pozitivnu priču Mahir.

Mahir sada ima rasadnik na površini od 18 dunuma i stalno proširuje ponudu svojih proizvoda i usluga. Uz svoje roditelje, koji mu i dalje pružaju nesebičnu podršku, zapošljava još tri stalna radnika u rasadniku, dok u sezoni zapošljava još sezonskih radnika, u zavisnosti od potrebe. U ponudi ima razne vrste tuja, šimšira, brezu, javor, juniperuse, lipe, različite vrste autohtonih vrsta, johu, oskrušu, žalosnu vrbu, bijeli i crni dud, itd.

"Da bi se proizvela sadnica, obično je potrebno duže vremena, a to varira od vrste. Minimalan period da bi se sadnica proizvela za prodaju je tri godine, a za većinu vrsta je potreban period od pet godina. Najveći problem za početnika je upravo taj dugi period za prvu prodaju. Potrebna je velika investicija. Meni je, recimo, trebalo desetak hiljada maraka godišnje, i da nisam imao podršku svoj dajdže koje me pomagao i moralno i finansijski, ja ne bih izdržao", dodaje Mahir.

Mahir Delibašić: Ljudi bježe od motike i poljoprivrede

Za uzgajivače ukrasnog drveća i grmlja nisu predviđeni poticaji od države, a dug period uzgoja zahtjeva velike investicije i dug period čekanja do prve prodaje itekako otežavaju početak i motivaciju proizvođačima. Mahir nam je rekao da je teško naći i radnu snagu, jer ljudi bježe od motike i poljoprivrede.

"Da nije bilo psihičke podrške moje porodice, ja bih kao mlad inžinjer odustao već na početku. Ali oni su me podržavali i gurali dalje, tako da sam izdržao. Bitno je napomenuti da mi nemamo podršku države kroz poticaje, kao što je slučaj sa uzgajivačima voća i povrća. Nudio sam ja i poljoprivrednim apotekama i uvoznicima ukrasnog drveća svoje sadnice, ali nisu me podržali, vole kupiti uvozno nego domaće", zaključuje Mahir.

Rasadnik "Freš" u svojoj ponudi ima ukrasno drveće i grmlje za svačiji ukus, a za one koji ne vole motiku ili nisu u mogućnosti da održavaju svoj vrt, nude i usluge sadnje i održavanja vrta i ukrasnog grmlja.

Agroklub.ba

Više...

Gornji Vakuf: Povrijeđen motociklista nakon sudara sa traktorom

Na magistralnom putu M-16.2 Gornji Vakuf-Bugojno u mjestu Duratbegović Dolac sinoć se dogodila saobraćajna nesreća u kojoj je jedna osoba povrijeđena.

Kako je za Avaz.ba potvrdio Hasan Hodžić, portparol MUP-a SBK nesreća se dogodila u 20.50 sati.

- U nesreći je učestvovao traktor i motocikl. Tom prlikom povrede je zadobio vozač motora, koji je prevezen u Dom zdravlja Gornji Vakuf, i gdje su mu konstatirane lakše tjelesne povrede - kazao nam ja Hodžić.

Uviđaj su obavili pripadnici PS Gornji Vakuf.

Avaz.ba

Više...

Imamska porodica Zorlak u Duratbegović Docu: Sa bajramskom radošću se ne može mjeriti ni jedna druga

Hadžira i Izet Zorlak su prije više od dvadeset godina iz Goražda doselili u gornjevakufsko naselje Duratbegović Dolac, gdje su smješteni u imamskoj kući i obavljaju dužnosti imama i mualime. U ovom mjestu su doživjeli namljepše dane, odgajajući svoje dvije kćerke i sina, koji su vremenom napustili porodično gnijezdo i osnovali svoje porodice. Najmlađa kćerka Amila studira u Sarajevu, pa je i ona odsutna od kuće. Iako porodica Zorlak žali za ramazanom, i ramazanskim ljepotama koje su na izmaku, neizmjerno se vesele Bajramu i okupljanju njihove djece i unučadi.

- Bajrami se u mojoj porodici doživljavaju na najljepši način. Sretni smo što dolazi Bajram,  ali  i pomalo tužni što odlazi ramazan i ramazanske ljepote. Prije Bajrama obavezno je da se udijele sadekatul fitr i zekat, a onda se krene sa čišćenjem kuće i avlije. Dan prije se pripremaju raznovrsna tradicionalna slatka i slana jela, tako da se na Bajram sjedi i uživa sa porodicom i prijateljima- pojašnjava nam Hadžira pripreme za Bajram.

S obzirom da efendija Izet rano odlazi u džamiju, Hadžira kaže da joj je najljepše iščekivanje da dođe i da jedno drugom čestitaju Bajram. Onda uslijede čestitke sa porodicom i prijateljima, i dolasci njihove djece.

- Posebna priprema za Bajram je kupanje, čišćenje i peglanje bajramskih odijela, da praznik dočekamo u najljepšem izdanju. Na Bajram nam  dolaze djeca i unučad, i posebno smo tad ushićeni. Kupuju se bajramluci, a unučadima bajramski paketići. Djeci tradicionalni bajramluk dajemo u novcu. U našem džematu djeca idu od kuće do kuće,i dijele im se bomboni i slatkiši. Obučeni su u nova odijela, sređeni, dotjerani, veseli i sretni. Najljepši dio i najveće ushićenje je bajramska čestitka. Nakon što moj efendija stigne iz džamije slijedi bajramsko čestitanje, pijemo bajramsku kahvu uz bajramsku baklavu. Praktikujem da svakog Bajrama bude baklava,a bude i drugih kolača. Tradicionalno pratimo bajramski prijenos  na televiziji , zatim se sjedi i u krugu porodice podijeli  bajramska radost- kaže mualima  Zorlak.

- Posebnost doživljaja Bajrama je radost sto smo uspjeli ispostiti mubarek mjesec ramazan, što smo bili u prilici okušati snagu svoje volje i pobijediti svoj nefs, koji vodi požudi za hranom i vodom. Bili smo u stanju i pokazati tijelu da su duša i razum to što njime upravlja,  a  ne strast. Bajram ruši sve barijere i približava muslimane jedne drugima zato ga s radošću dočekujemo. U našoj radosti ne zaboravljamo  ni naše šehide. Drugi dan Ramazanskog bajrama je Dan šehida, a u dovama se sjećamo i svojih umrlih. Bajramska sofra je posebna priča, no nije sve u punim stolovima. Naša sreća je u iščekivanju djece i želji da ih ugostimo. Osjećaj zadovoljstva i sreće na bajramsko jutro ne može se opisati- dodaje Izet efendija.

Više...

Duradbegović Dolac: Porodica Bektić živi od onog što sami proizvedu

Nikad nisam težila nečemu što ne mogu ostvariti, i uvijek sam bila zadovoljna onim što sam imala - kazala je Feni Hatidža Bektić iz Duratbegović Doca kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja.

Dodaje da se njena porodica bavi proizvodnjom povrća, koje prodaju na pijacama u gornjovrbaskoj regiji, te da neke od proizvoda voze i u druge gradove, najčešće u Hercegovinu, Banja Luku i Krajinu.

Povrće iz domaće proizvodnje kupcima nude i na štandu nadomak porodične kuće, pored magistralnog puta koji iz pravca Bugojna vodi prema Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Pažnju prolaznika privlače vrećice s veoma kvalitetnim kupusom, ali i krompir, luk, špinat, mladi luk, grah, orasi, brašno raznih žitarica, paprike, paradajz...

- Ovo je naš način da se pripremimo za zimu, jer nemamo druga primanja. Suprug i ja živimo sami, ali imamo djecu koja nam dođu pomoći, kada god to zatreba - naglasila je.

Pokazuje na ogromne tikve "stambolke“ koje je izložila, veli, samo radi atrakcije, s obzirom da je jedna teška oko sedamnaest, a druga više od trinaest kliograma.

-Uglavnom, nisu trebale nikakvu posebnu njegu. Nakon što ne budu mogle više stajati na ovom mjestu, podijelit ćemo ih s komšijama i prijateljima - kaže Hatidža Bektić.

Dodaje da je Duratbegović Dolac mjesto koje najviše voli, jer se tu i rodila, te da je oduvijek bila domaćica.

-Nikada nisam radila i nekom preduzeću, ovo je moj posao, i ne bih ga mijenjala ni za koji drugi - istaknula je.

Rukom pokazuje na već pripremljenu zimnicu, i tegle s kiselim povrćem.

-U proizvodnji ne koristimo nikakve hemikalije, što je jako važno. Imamo i jednu kravu. Živimo od svog rada, a najviše uzgajamo kupus - kazala je.

Ističe, na kraju, da su značajne količine kupusa plasirali u Vrapčiće i Tomislavgrad, i da će se pravi efekti ovogodišnjeg uroda znati tek po "skidanju s njive svih preostalih glavica“.

FENA/Faktor.ba

Više...

Proizvođači kupusa zahtjevaju izgradnju tvornice na tlu gornjevrbaske regije

Tone kupusa bit će i ove jeseni ubrane s njiva u gornjovakufskim naseljima Dražev Dolac i Duratbegović Dolac, u kojima se ova poljoprivredna kultura tradicionalna uzgaja već desetljećima.

Mnogi uzgajivači kupusa koji se, u ovo doba godine, mogu pronaći kod improviziranih štandova uz veoma prometnu magistralnu cestu, kažu da je kupus ove godine dobro rodio, i da je njegov kvalitet odličan.

Međutim, kao i svih ranijih godina brine ih hoće li uspjeti prodati sve proizvedene količine, s obzirom da dosadašnja prodaja kupusa ne ide baš onako kako bi željeli.

Smatraju da bi jedno od mogućih rješenja moglo biti otvaranje tvornice na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja, odnosno Srednjobosanskog kantona (SBK), koja bi otkupljivala sve proizvedene količine kupusa s područja gornjovrbaske regije.

-Puno truda ljudi ulože u ovo i, na kraju, muče se da prodaju sav kupus koji imaju, a od toga žive, školuju djecu…Zamolio bih predstavnike svih nivoa vlasti da nam pomognu. Otvaranje tvornice bilo bi za nas spas – kazao je Safet Šišić.

Dodaje da je penzioner i da od skromnih mjesečnih primanja najveći iznos potroši za plaćanje komunalija i kupovinu lijekova, tako da dobro dođe u porodici svaka marka, koju zarade od prodaje kupusa.

-Ove godine bi trebali ubrati oko četiri tone kupusa, koje smo prinuđeni prodavati, ovako, uz cestu. Nije lako sjediti ovdje po cijeli dan, i čekati hoće li neko zaustaviti auto, tražiti da kupi vrećicu-dvije kupusa, ili neće – naglasio je.

Veći interes kupaca narednih dana priželjkuje i Amela Duvnjak, čija je porodica kupus zasadila na površini od jednog duluma.

-Do sada smo “skinuli” s njive tonu i po kupusa, a sav posao oko branja preostalih glavica planiramo završiti za petnaestak dana. Prosječna težina vrećice, koju prodajemo po 5 KM, je oko petnaest kilograma. Osim domaćih, bude tu i kupaca iz Banja Luke, Krajine, drugih mjesta… Ali, bilo bi dobro da ih je više – istaknula je.

Biznis.ba / FENA

Više...
Priključi se za RSS feed